Gospodarska škola Čakovec

Pušipel

Uvod

Phare Interreg IIIA je EU fond iz kojega smo dobili sredstva u iznosu 142.702 € za provođenje projekta „Organizacija ekonomskog klastera za ruralni prostor za bivše i sadašnje studente (učenike) Kmetijske šole Grm Novo Mesto i Gospodarske škole Čakovec".

O projektu

Nepravedno zapostavljena sorta vina Moslavac-Šipon je ovim projektom revitalizirana. U prošlosti je zbog svoje prilagodljivosti bila korištena za svrhe koje nakon promjena 90-tih godina više nisu mogle ekonomski opravdavati proizvodnju. Naime, njezin veliki potencijal rodnosti se u prošlosti previše eksploatirao, pa su se proizvodila vina za masovnu potrošnju – vino je bilo slabije kvalitete – stolno do kvalitetno. Nakon 90-tih više nemamo sadnje novih nasada ovom sortom, jer je prodaja ovakvih vina postala jako otežana i cijene su drastično pale.

Tradicija proizvodnje vina u Međimurju zasnovana je na vrhunskoj kvaliteti tako da se ova sorta s postojećom tehnologijom proizvodnje nije uklapala u moderne trendove. Povijesni izvori nam govore da je ova sorta u prošlosti na području Međimurja davala vrhunska vina. Naše je bilo da cjelokupnu tehnologiju podredimo podizanju kvalitete, za što smo imali već neke primjere dobre prakse pojedinih vinogradara u Međimurju, a najpoznatiji uzor su nam bila vina poznatog madžarskog područja Tokai kao i neposredno susjedstvo istočne Slovenije s kojom graničimo.

Angažirali smo eminentne stručnjake koji su odredili tehnološke smjernice u proizvodnji. Nakon toga smo razradili marketinški plan upoznavanja javnosti s rezultatima naših aktivnosti, u što smo uključili povijesne činjenice o ovoj sorti, razvili i dobili snažnu medijsku podršku, animirali vinogradare da se uključe u cjelokupni projekt. Rezultat nije izostao. Petnaest gospodarstava koja su se uključila u projekt, uvažavajući tehnološke naputke, bitno su podigla kvalitetu vina, postali su još prepoznatljiviji, a to rezultira većom potražnjom za njihovim vinima (ne samo za Pušipelom, nego i za ostalima), a u konačnici i bitno višom cijenom te rješavanjem problema nemogućnosti plasmana.

Konačni korisnici – potrošači, poznavatelji vina, turističke organizacije – su dobili jednu kulturnu i eno-gastronomsku znamenitost Međimurja koja je iskočila kvalitetom pristupa i postala prepoznatljivom.

Ovaj projekt se uklapa u gradski i županijski operativni program razvoja robnih marki autohtonih međimurskih proizvoda (sir Turuš, bučino ulje, meso iz tiblice). Ostale robne marke su tek u fazi početka postupka zaštite.

Sve aktivnosti koje smo provodili, javno smo obznanjivali putem medija. Kako je uz vino vezano dobro druženje i raspoloženje, nije bilo teško osigurati medijsku pažnju, a tom učestalom nazočnošću u javnom životu osiguralo se saznanje o vrijednosti i načinima financiranja iz europskih fondova. Podjelom informativnih letaka i DVD-a o gospodarstvima, osigurali smo buduću nazočnost u javnosti i nakon završetka projekta.

Naučili smo važnost detaljnog planiranja svih bitnih aktivnosti:

a) preciznog utvrđivanja i izrade troškovnika

b) važnosti angažiranja i podjele poslova stručnim osobama

c) nužnosti timskog rada onih koji su na bilo koji način sudjelovali u projektnim aktivnostima

d) izrazito velikog utjecaja dobrog marketinškog nastupa i pridobivanja medija za objektivno izvještavanje o našim ciljevima (u toku godine u različitim medijima smo se mnogo češće pojavljivali kao dobra vijest, a rjeđe (prema predviđenom budžetu) kao plaćeni oglas ili emisija).

Završetkom projekta u Gospodarskoj školi dobivena je zaštita međimurske robne marke vina. Kako je škola obrazovna ustanova, županijsko poglavarstvo je smatralo da je HZPSS (Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu) primjerenija ustanova za daljnje vođenje aktivnosti oko produkcije Pušipela, pa je potpisan ugovor o prijenosu svih prava na županiju. Dakle, projekt razvijanja robne marke dalje preuzima stručna ustanova kojoj je to bliže opisu osnovnih poslova – HZPSS.

Naša ciljna skupina u užem smislu su poljoprivredna gospodarstva koja smo uspjeli udružiti oko zajedničkog projekta, animirati ih za nove principe poslovanja (važnost marketinga, dizajna), primjenu ekoloških načina zaštite poljoprivrednih kultura, važnosti dodatne edukacije te uvažavanja i primjene znanstvenih spoznaja u praksi.

Voditelj projekta:

Vladimir Masten, dipl. ing.