Tijekom sedam dana učenici su sa svojim mentorima posjetili OPG Hažić na kojem su se upoznali s proizvodnjom i preradom jabuka, firmu Tehnix u Donjem Kraljevcu te Centar dr. Rudolfa Steinera gdje je održano predavanje o osnovama biodinamičkog uzgoja. Za sudionike projekta bile su organizirane radionice na kojima su reciklirali različite predmete, npr. palete ili pluto i stvarali nove proizvode, a na poljoprivrednom dobru Gospodarske škole imali su priliku naučiti kako se priprema kompost. Osim Čakovca i Međimurja, gosti su sa svojim domaćinima posjetili Muzej neandertalca u Krapini, Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Krapinsko-zagorske županije u Radoboju i grad Zagreb. Posljednji dan učenici su prezentirali sve ono što su vidjeli i naučili, a osim novih spoznaja sa sobom će ponijeti nezaboravne trenutke i lijepa sjećanja na naš kraj.

Učenicima, sudionicima projekta iz Poljske, najviše se u Hrvatskoj svidjelo to što su njihovi domaćini uvijek nasmijani i spremni pomoći, a iznenadilo ih je dobro i poznavanje engleskog jezika većine Hrvata. Primijetili su da se naše škole bolje i kvalitetnije opremeljene u odnosu na poljske, a sustav obrazovanja uvelike se razlikuje. Sa sobom će ponijeti lijepe uspomene, prekrasne slike krajolika i pozitivne misli te bi svakako željeli ponovno vratiti u Čakovec.

Haidar Osman dolazi iz Kolbenza u Njemačkoj, ima 18 godina i potječe iz veće obitelji – živi sa svojim roditeljima, bratom i dvjema sestrama. Prvi je put u Hrvatskoj, a oduševili su ga lijepa priroda i ljubazni ljudi.

Idem u tehničku školu, imam 11 predmeta. Naši nastavnici uspostavlju veoma dobar odnos s učenicima, a nikad nam ne bi palo na pamat da prepisujemo na testovima jer je prepisivanje najstrože zabranjeno – kaže Haidar i nastavlja:
Mi u Njemačkoj imamo ocjene od 1 do 6, a vi od 1 do 5, ali kod nas je najbolja ocjena 1, a najlošija 6.

Slična su iskustva i učenika iz Portugala – Duarte Pinto Xavier dolazi iz grada Montemor'o Novo – i njemu se svidjelo u Hrvatskoj te bi opet volio doći. On kaže da srednjoškolci u Portugalu imaju najmanje 3, a najviše 4 sata dnevno. Njihova skala ocjena daleko je veća od naše, mogu dobiti ocjenu od 1 do 20, no one najniže, od 1 do 8, nitko ne dobiva. Istim ocjenama ocjenjuju se i učenici u Grčkoj, ali oni kažu da imaju težak nastavni progam, veliku tjednu satnicu i nimalo praktične nastave. Najteži im je predmet starogrčki jezik koji u gimnazijama slušaju 5 sati tjedno, uz koji imaju još i 5 sati novogrčkog tjedno.

Tijekom sedmodnevnog zajedničkog druženja zasigurno su ostvareni glavni ciljevi projekta, kao što su razvijanje kompetencija, informatičkih vještina, ovladavanje engleskim jezikom, poticanje višejezičnosti, razmjena iskustava i dr. No, svakako treba istaknuti da su se istovremeno razvila i velika prijateljstva te da svi s nestrpljenjem iščekuju nove susrete, prema riječima koordinatorice projekta za Hrvatsku, Vesne Stunković, najprije u Litvi već sredinom travnja, a zatim u rujnu u Poljskoj te na kraju u Portugalu, Italiji i Grčkoj.

Jedva čekam ponovni susret u Litvi

Moj gost bio je Lukas Šidlauskas iz Litve. Prije njegova dolaska pribojavao se kako ćemo se sporazumijevati, hoćemo li „kliknuti“ i kakve će dojmove sa sobom ponijeti kući. No, ubrzo nakon upoznavanja sve moje brige su nestale i jedva čekam naš ponovni susret u travnju u Litvi kad će on biti moj domaćin.

Lukase, kako bi se sam predstavio?

-Bok! Dolazim iz Litve, tj. iz našeg glavnog grada Vilniusa. Imam 17 godina. Još mjesec dana pa ću napuniti 18. Igram košarku već  10 godina i planiram ući u našu reprezentaciju i jednog dana biti poznat jer, nije da se hvalim, ali jako dobro mi ide košarka.

Kad nisam na treninzima, u slobodno vrijeme učim ili ga provodim s prijateljima.

Kakva je tvoja obitelj? Gdje ti rade roditelji i imaš li brata ili/i sestru?

-Moji roditelji su veseli ljudi, ali i veoma zaposleni. Otac ima 2 firme, a majka je direktorica jedne benzinske crpke. Imam mlađu sestru, ima 14 godina.

U koji razred ideš? I koji smjer?

-Idem u 11. razred gimnazije. Kod nas je drugačiji obrazovni sustav, nemamo posložene razrede kao kod vas u Hrvatskoj.

Bi li htio pohađati školu u Hrvatskoj?

-Zašto ne? Htio bih. Svatko voli isprobati nešto novo, pa tako i ja.

Kako ti je bilo ovih tjedan dana u Hrvatskoj, ali i u mom domu?

-Kako? Odlično sam se proveo. Hrvatska je jako lijepa i evo, najviše mi se svidio Zagreb i Muzej neandertalca u Krapini. Vaša škola je jako lijepa, nova.

No, najljepše mi je ipak bilo kod tebe kod kuće. Jako sam zavolio tvoju obitelj. Svi su vrlo simpatični i pristupačni ljudi. Iako nisu svi znali savršeno govoriti engleski jezik, to nije bio problem jer smo se razumjeli savršeno. Prebrzo mi je prošlo to vrijeme s vama, a i kaže se da u dobrom društvu vrijeme brzo leti. Stvarno mi je bilo prelijepo u tvojoj kući s tvojom obitelji. I još moram posebno reći da su tvoja majka i baka puno kuhale da ne bih bio gladan, ali je i hrana bila jako fina.

 Je li ovo bio tvoj prvi posjet Hrvatskoj?

-Ne. Bio sam već u Hrvatskoj. Bio sam u Zagrebu i na vašem lijepom moru. Točnije bio sam u Zadru.

Misliš li da je Hrvatska puno drugačija od Litve?

-Pa, ima različitosti. Mi se više posvećujemo učenju nego vi. Kod nas u školama imamo ocjene od 1 do 10, a kod vas su samo od 1 do 5. I još nešto sam primijetio, a to je da se kod vas vozi brže, iako imate ograničenja i ne vežu svi sigurnosne pojaseve dok je kod nas to vrlo strogo. Hrana je više-manje slična.

Bi li se ikad vratio u Hrvatsku?

-Da!  Bih! I to u tvoju obitelj. Stvarno sam se odlično proveo i ne žalim ni za čim. I hvala ti što si mi pokazao nešto novo i naučio me dosta hrvatskih riječi.